Od stare Grčke do...

Češnjak (Allium sativum) je biljka koja se u povijesti čovječanstva najviše koristila u medicinske i ljekovite svrhe.

  • U staroj Grčkoj češnjak se koristio kao sredstvo za jačanje organizma atleta na Olimpijadama te kao sredstvo za liječenje rana zadobivenih u borbi.
  • Otac medicine Hipokrat (460. – 370. pr. Kr.) preporučivao je uzimanje češnjaka prilikom infekcija, pneumonija, karcinoma, probavnih problema, teškoća u mokrenju te te menstrualnih teškoća.
  • Dioskorid, otac farmacije,  preporučivao je korištenje zdrobljenog češnjaka protiv ugriza zmija, ugriza bijesnih pasa, kašlja, protiv infekcija, za čišćenje arterija i za liječenje gube.
  • Galen, koji je bio osobni liječnik rimskog cara Marca Aurelija i jedan od najutjecajnih medicinskih autora u povijesti, češnjak je nazvao „lijekom za sve“ običnog puka.
  • Oko 1150. godine Sv. Hildegard von Bingen, Nijemac koji je napisao dvije značajne medicinske knjige, čvrsto je vjerovao da konzumiranje češnjaka pojačava zdravlje i liječi bolesti.
  • Londonski zbor liječnika preporučivao je češnjak u liječenju prilikom trovanja, ugriza, oteklina, čireva, zubobolje te je preporučen kao sredstvo za suzbijanje kuge koja je poharala London 1665.
  • Vodeći engleski liječnik Sydenham (1624. – 1689.) koristio je češnjak u liječenju velikih boginja.
  • Polovicom 19. stolječa u Francuskoj i Bugarskoj epidemija kolere suzbijala se češnjakom.
  • Louis Pasteur je 1858. primijetio da češnjak ubija uzročnike zaraznih bolesti (bakterije).
  • Albert Schweizer početkom 20. st. koristio je češnjak u suzbijanju kolere i trbušnog tifusa.
  • Za vrijeme I. svjetskog rata češnjak se koristio širom Europe (posebno u Engleskoj) za liječenje rana zadobijenih u borbi te u liječenju dizenterije.
  • Za vrijeme II. svjetkog rata u Rusiji, u kojoj upotreba češnjaka ima dugu tradiciju, češnjak se koristio kao zamjena za penicilin u slučajevima kada ovaj nije bio dostupan. Zbog toga je češnjak prozvan „ruskim penicilinom“.