Uzgoj češnjaka je star...

kao i sama ljudska povijet, a njegov intenzivni uzgoj kao sama naša civilizacija.

Češnjak se spominje u Bibliji i u Kuranu, što govori o njegovoj važnosti u starim kulturama. Jednako kao o  jestivoj biljci  kao i o biljci važnoj za ljudsko zdravlje.

Češnjak je prvobitno domestificiran na visoravnima Središnje Azije (Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Sjeverni Iran…), a na Bliski Istok ga je donio Marco Polo.

Pripada rodu Allium (kao na primjer luk ili poriluk), a sam rod Allium obuhvaća 600 do 700 različitih vrta.

Češnjak pak sadrži pet podgrupa koje je moguće razlikovati kao sativum, ophioscorodon, longicuspis, subtropical i pekineze. Podgrupa sativum, koja se raširila po cijelom svijetu, i koju poznajemo kao današnji češnjak, izvorno je mediteranska. Sativum je njegovo botaničko ime.

Ophiscorodon je, primjerice, bio raširen u starom vijeku na prostorima Stare Grčke. Grci su češnjak zvali skorodon i prodavali ga na tržnicama koje su po njemu dobile i ime – ta skoroda.