Zdravlje bez neugodnog mirisa...

Iako se češnjak uzgaja već 10.000 godina i ljudi su ga oduvijek rado koristili zbog njegovih  kulinarskih i zdravstvenih svojstva, bilo je perioda kada je zbog neugodnog mirisa bio na lošem glasu. Stari Grci su, doduš, imali tržnicu u Ateni, na kojoj se  isključivo prodavala ta čudesna biljka (skoroda) ali su joj dali i ime aleo što znači izbjegavati. I danas je botaničko ime za češnjak Allium stativum ukojem odzvanja taj neslavni prizvuk. 

Češnjak, inače, nema mirisa sve dok se ne zdrobi ili na drugi način ne ošteti. U tom se trenutku otpuštaju karakteristični hlapljivi, reaktivni sumporni spojevi koji su odgovorni za neugodan miris nakon konzumacije.  Ti se spojevi  klasificiraju kao sekundarni metaboliti, što znači da za razliku od primarnih metabolita, nisu uključeni u rast, razvoj ili reprodukciju biljke. No oni imaju veoma važnu funkciju:  odbijaju predatore, parazite i razne bolesti.

Prigodom dugotrajne ekstrakcije češnjaka u vodenoj otopini etanola, nakon tri do četiri mjeseca raspadaju se sumporni spojevi koji izazivaju neugodan miris pa je to i razlog zašto je proizvod, kao što je Zlatni Allium, bez neugodnog mirisa, a istodobno sadrži sve ostale spojeve korisne za ljudsko zrdavlje.